| Nisam ništa naučila, zato sam jako nesretna. | | |
| Jučer sam u svojoj ulici sreo dva svoja stara prijatelja Marija i Vladimira. | | |
| Povedite me sa sobom ili me ostavite na miru. | | |
| Otvori im vrata, a ja ću se sakriti u ormar. | | |
| Zašao neki čovjek u šumu Striborovu, a nije znao da je ta šuma začarana | | |
| Igrali smo nogomet, samo su djevojčice stajale sa strane. | | |
| Hvala, Bože, sad će kraj polugodišta, dakle moći ću se odmoriti. | | |
| Neki kralj imao sina i volio ga kao svjetlost svojih očiju. | | |
| Križ je srušen, ali nije pao. | | |
| Sve predmete mogu nekako i naučiti, samo mi kemija baš i ne ide. | | |
| Šetali smo gradom, hodali pored mora, bacali kamenčiće u vodu, smijali se prolaznicima | | |
| Već mjesec dana proučavamo nezavisno složene rečenice, dakle trebali smo nešto i naučiti | | |
| Hoću li obući hlače ili suknju? | | |
| Ljubav je najveća sreća, zato su svi zaljubljeni. | | |
| Jaše staru kobilu Oklahoma Kid i u prvoj ulici udari u zid. | | |
| Naočale kupi tad Oklahoma Kid pa sad stara kobila ima dobar vid. | | |
| To nije točno, nego je netočno. | | |
| Promijeni se ili ću te ostaviti. | | |
| Klupe na šetalištu su bile prazne, tek je na jednoj sjedio nepomični Matoš. | | |
| Svuda sam nalazio samo tišinu. | | |
| Ni usvojim najljepšim snovima čovjek nije mogao nadmašiti prirodu. | | |
| Tata se trudio skuhati ručak, a kuća je iz dana u dan bila sve zapuštenija. | | |